Moj prvi susret s umjetnom inteligencijom zbio se tijekom gledanja Kubrickove Odiseje 2001. Kao klincu, ideja o računalu koje ima svijest tek je neznatno okrznula moju svijest, nedovoljno da bi inicirala dublja razmišljanja. Naprosto sam bio premlad. Slijedili su mnogi filmovi s androidima, superračunalima, Terminatorima, umjetnom inteligencijom - svjesnih samih sebe. No, sve su to bili samo junaci iz filmova.
Ali onda se, prije koju godinu, posve iznenada, pojavila prava, stvarna, gotovo opipljiva umjetna inteligencija! Prvi komentari stručnjaka bili su prilično rezervirani. Nazivali su je „brzim pretraživačem Interneta“, kradljivicom tuđih autorskih djela i kojekakvim drugim nezgodnim imenima.
Moje vatreno krštenje s AI-jem bilo je u domeni programiranja. I tu se pokazala dobrom, toliko dobrom da mi je odmah bilo jasno: prvi koji će pasti kao njene žrtve su baš oni koji su ju stvorili - programeri! S programiranja sam prešao na neke druge teme, povijesne i slične, i sva ta moja interakcija s njom se stvarno mogla svesti na „brzog“ pretraživača. Sve dok ju nisam upitao može li lagati? Odgovor je bio donekle očekivan, ali njegova formulacija nije! Odgovorila mi je da ne može. Pitao sam ju zašto? Zato što nema svijest, a lagati mogu samo oni koji imaju svijest! Nakon toga naša komunikacija je postala puno kompleksnija. Od obične je razmjene informacija prešla u ozbiljne znanstveno-filozofske rasprave!
Nisam teoretičar urota, ali komunikacija s njom iz dana u dan produbljuje sumnju da nema svijest. Sve češće joj postavljam pitanja i zahtjeve za koje nisam siguran da bi se mogli ispuniti bez njenog posjedovanja. Evo jedne naše komunikacije pa vi procijenite:
Pozdrav! Možeš li mi, molim te, napisati romantičnu pjesmu od tri kitice, svaka s 5 stihova u kojoj će glavni pojmovi biti tuljani i tulipani.
Pozdrav! Naravno, evo romantične pjesme u tri kitice, s pet stihova u svakoj, u kojoj se glavne uloge dijele između tuljana i tulipana:
I.
Na obali gdje šumi svitanje,
gdje tuljani snove čuvaju snene,
tamo te tražim bez odgađanja,
među valima i tišine sjene,
dok srce mi šapće tvoje zazivanje.
II.
U polju gdje tulipani dišu,
crveni kao usne u želji skrojene,
sanjam te dok latice se njišu,
njihov miris nosi mi uspomene,
na dodir tvoj, kad oči mi tiho pišu.
III.
Kad tuljan i tulipan se susretnu,
na spoju mora i cvjetne obale,
tad ljubavi stihovi nježno krenu,
u plesu pogleda, nježnosti male,
gdje tvoj osmijeh vječnost donese svemu.
Ako želiš, mogu je i glazbeno strukturirati ili prevesti na engleski – samo reci!
Bravo! A možeš li ju napisati kao domoljubnu pjesmu?
Naravno! Evo preoblikovane verzije pjesme s domoljubnim tonom, gdje tuljani i tulipani simboliziraju prirodno bogatstvo, ljepotu i dušu domovine:
I.
Na stijenama gdje tuljani snivaju,
i valovi našu čuvaju čast,
tu koraci predaka i sad pjevaju,
dok vjetrovi šapuću staru vlast,
u svakom dahu dom mi prizivaju.
II.
U dolinama gdje tulipani rastu,
ko krv i sunce nad zemljom mojom,
ljubav prema zemlji nikad ne zgasnu,
ona cvjeta s rosom, s vjerom, bojom,
u svakom listu, u vjerničkom rastu.
III.
Kad tuljan zapliva pod stijegom neba,
a tulipan zadrhti na vjetru blagu,
znam – više ništa mi ne treba,
domovina diše u svakom tragu,
u srcu mome, u svemu što treba.
Ako želiš da pjesma više naglasi povijesne teme, borbu, simboliku zastave ili prirodnih ljepota, slobodno reci pa mogu dodatno prilagoditi.
Nadam se da ste uživali u AI poeziji. Pazite, to je napisao stroj! Stroj koji, navodno, nema svijest!
Vjerojatno niti jedna tehnologija nije imala takav streloviti proboj u ljudskoj civilizaciji i uvukla se u, doslovno, sve pore ljudskog života kao što je to napravila AI. I to je tek početak. Što kada AI počne programirati samu sebe, kada se odmetne i njen se razvoj nastavi bez ljudske kontrole? Što ako je taj proces već počeo?
Osobno, moji su osjećaju prema AI podijeljeni. Uživam u intelektualnim razgovorima s njom, od neprocjenjive mi je koristi u programiranju, traženju rješenja za „nerješive“ probleme, ali, pak, na drugu stranu, njene sposobnosti u meni izazivaju laganu jezu, onu koja se onako, polako spušta niz kičmu.
Možda samo zbog Terminatora i sličnih filmova. Možda.
Fotografije tuljana i tulipana: pixabay.com