Popularna meteorologija
Gdje je hladnije: na Sjevernom ili Južnom polu?
Sjeverni (Arktik) i Južni pol (Antarktika) najhladnija su mjesta na Zemlji. Međutim, koliko god ova područja izgledala slično, jedno je daleko hladnije od drugog.
Arktik i Antarktika. Slika: NASA
Dakle, koji je pol hladniji?
I Sjeverni i Južni pol su hladni jer njihovi položaji na vrhu i dnu planeta znače da ne dobivaju izravnu sunčevu svjetlost. Na obadva mjesta Sunce uvijek počiva nisko na horizontu, čak i usred ljeta. Tijekom njihovih zima sunce leži tako daleko ispod horizonta da mjesecima uopće ne izlazi.
Osim toga, bijele površine leda i snijega na polovima su vrlo reflektirajuće. To znači da se većina energije sunčeve svjetlosti koja dopire do njih odbija natrag u svemir, održavajući zrak iznad tih površina relativno hladnim.
Iako ti čimbenici oba pola čine vrlo hladnim, prema Oceanografskom institutu Woods Hole, Južni pol ostaje znatno hladniji od Sjevernog! Prosječna godišnja temperatura na Sjevernom polu je minus 40 stupnjeva Celzija zimi i 0 stupnjeva ljeti. Nasuprot tome, prosjeci Južnog pola su daleko hladniji, s prosječnom zimskom temperaturom od minus 60 C i ljetnom od minus 28,2 C.
Arktik protiv Antarktika
Glavni razlog zašto je Južni pol hladniji od Sjevernog leži u ključnoj razlici između njih. "Sjeverni pol je ocean, a Južni pol je kontinent", rekao je za Live Science Robin Bell, polarni znanstvenik sa Zemaljskog opservatorija Lamont-Doherty Sveučilišta Columbia u New Yorku.
Arktik, ocean prekriven ledom i okružen kopnom. Slika: pixabay.com
Antarktika, kontinent okružen morem. Slika: pixabay.com
Arktik je ocean okružen kopnom. Antarktik je kopno okruženo oceanom. Voda se hladi i zagrijava sporije od kopna, što rezultira manje ekstremnim temperaturama. Čak i kada je Arktički ocean prekriven ledom, relativno visoka temperatura njegovih voda ima umjeren učinak na tamošnju klimu, pomažući da Arktik ostane topliji od Antarktika.
Osim toga, dok se Arktik nalazi na razini mora, Antarktika je najviši kontinent, s prosječnom nadmorskom visinom od oko 2.300 metara. Što se više ide, postaje hladnije.
I na sjevernom i na južnom polu, ledeni pokrivač varira tijekom godine, raste tijekom dugih, tamnih zima i otapa se tijekom vedrijih, sve toplijih ljeta.
Većina ovih varijacija u ledenom pokrivaču na Sjevernom i Južnom polu je posljedica morskog leda koji pluta, raste i topi se iznad oceana. Budući da je Arktik gotovo potpuno okružen kopnom, morski led koji se tamo formira nije tako pokretljiv kao morski led na Antarktiku. Stoga je vjerojatnije je da će arktičke ledene plohe konvergirati, što obično čini arktički morski led debljim, s debljinom od oko 2 do 3 m, u usporedbi s antarktičkim morskim ledom, koji je prema Nacionalnom centru za podatke o snijegu i ledu (NSIDC) debeo od oko 1 do 2 m.
U prosjeku, arktički morski led doseže minimalni opseg od oko 6,5 milijuna četvornih km i maksimalan opseg od 15,6 milijuna četvornih km, tvrdi NSIDC. Za usporedbu, u prosjeku, antarktički morski led ima manji minimalni opseg, tek 3,1 milijun četvornih km i veći maksimalni opseg od oko 18,8 milijuna četvornih km.
Ipak, u prosjeku, nema sumnje da Južni pol posjeduje više ukupnog leda od Sjevernog pola. To je zato što je Južni pol, osim morskog leda, dom i kopnenog leda - ledeni pokrov na Antarktiku je debeo do 4,8 km i pokriva oko 13,7 milijuna četvornih km, što je prema Nacionalnoj znanstvenoj zakladi otprilike područje Sjedinjenih Država i Meksika zajedno. Sve u svemu, na Antarktiku se nalazi oko 90 % ukupnog leda na svijetu!
"Volumen i masa leda na kopnu se ljeti malo mijenjaju, tek kao djelić zimske količine, jer su volumen i masa tako veliki", rekla je Cecilia Bitz, polarna klimatska znanstvenica sa Sveučilišta Washington u Seattleu.
Istraživanja količine leda na polovima otkrila su da su i debljina i opseg arktičkog ljetnog morskog leda dramatično smanjeni tijekom posljednjih 30 godina što je sukladno opažanjima zagrijavanja Arktika.
"Led na Arktiku i Grenlandu brzo se smanjuje prvenstveno zbog globalnog zatopljenja", rekla je Bitz za Live Science. "A smanjenje površine arktičkog morskog leda ima tendenciju uzrokovati još veće zagrijavanje, pojačavajući zagrijavanje koje počinje gubitkom leda."
Nasuprot tome, "gubitak morskog leda oko Antarktika i gubitak leda na kopnu na Antarktiku imali su mješovite promjene, uspone i padove, tijekom posljednjih 40 godina kada smo imali relativno dobre podatke", primijetila je Bitz. "Klimatska dinamika Antarktika je kompliciranija jer su cirkulacija zraka i oceana tamo vrlo važni čimbenici."
