Popularna znanost
Jesen stiže, vrijeme polaska u vrtić sve je bliže
Kraj je ljeta, jesen nam stidljivo najavljuje svoj dolazak. Bezbrižni dani, rekla bih, su iza nas. Vraćamo se svatko svojim obavezama, a mališani kao i svaku jesen kreću u školu, vrtić ili jaslice. Vrijeme je to kada su svi roditelji uzbuđeni i pomalo preplašeni od novih obaveza. Poneki od njih će se sjetiti sa sjetom lijepo provedenih vrtićkih dana i prijateljstva, sitnih nestašluka, poneki tuge pri rastanku s roditeljima.
Sjećam se vremena kad je moj sin kretao u jaslice s jedva navršenih godinu dana, vodeći se mišlju da sam ga – ipak sam ja odgojiteljica - dobro pripremila za to. Bio je upisan u gradski vrtić u centru grada. Došli smo prvi dan, oboje zbunjeni, ja sam ostala s njim kratko vrijeme. Taj prvi dan bio mu je zanimljiv. Sutradan, ja sam ostala kratko, zatim je on ostao sam i plakao. Plakao je svakodnevno. Odbijao je jesti, budio se noću i opet plakao. Bilo je to za njega i za mene iscrpljujuće razdoblje. Obiteljsko vijeće je donijelo odluku, još jednu godinu ostaje doma, čuvat će ga moja draga prijateljica koju zna od rođenja. Krenut će godinu kasnije! Odlučeno – učinjeno! Međutim, u tih godinu dana svašta se promijenilo. Zagreb je tu jesen dočekao u ratnom stanju i izvanrednim mjerama. Sin je stoga krenuo u vrtić u kojem sam ja radila. Ne znam za koga je to bila gora noćna mora. Za mene koja sam ga povremeno čula kako plače, navirivala u sobu kako bih vidjela je li se smirilo, za moju kolegicu kojoj je sa svih strana izvirivala moja izbezumljena glava ili za sina, koji bi svakodnevno vidio mamu, a nije mogao biti s njom. Moja kolegica, kojoj sam navirivala, pozvala me i rekla: sad je dosta! Ili ćeš prestati navirivati ili ga ispiši. Tog dana sam prestala viriti, jer moje je povjerenje u nju, već od prije, bilo bezgranično. I dalje sam ponekad pomislila, eh da mi se pretvoriti u mušicu, samo da ga vidim, samo malo... Tu prvu ratnu godinu i sin i ja smo nekako preživjeli, no već iduću, mirniju, on je ponovo krenuo u svoj vrtić s početka priče, a ja u svoj.
Polazak u vrtić ili jaslice (dalje ću radi lakšeg razumijevanje pisati samo vrtić) predstavlja veliku promjenu u životu svakog djeteta, ali i čitave obitelji. Za sve njih, to je jedna velika, nova i potpuno nepoznata avantura. Ponekad je to i prilika u kojoj se dijete prvi puta odvaja od roditelja na dulje vrijeme.
Dijete se po prvi put tada susreće s novim i nepoznatim osobama, novim prostorom, novim situacijama i s novim pravilima. Prilikom dolaska u vrtić dijete se može osjećati samo, izgubljeno i bespomoćno. Već dugo godina gledam te teške rastanke djeteta i roditelja. Kada u takvim trenucima roditelju kažem da će sve to proći, da nažalost dijete mora otplakati svoje, ali doći će i vrijeme kad će plakati zbog odlaska iz vrtića, uvijek se pitam misle li da sam bezosjećajna. Nisam! To govori moje dugogodišnje iskustvo!
Period prilagodbe djeteta na vrtić zovemo još i Adaptacija. Kako će on proći, kako će se manifestirati i koliko će trajati, unaprijed nitko ne može znati. Najveći dio djece ga prođe bez većih teškoća, no jedan manji broj ga prolazi duže i teže. Što je dijete starije prilagodba je uglavnom lakša, ali to nije pravilo. Katkada se petogodišnjaci teže odvajaju od roditelja od mlađe djece. Kako bi privikavanje na vrtić svako dijete prošlo što lakše, važno je dobro pripremiti i dijete i sebe – roditelje. O prvom dolasku dogovorite se s odgojiteljem. Odgojitelje i razvojnu službu vrtića prihvatite kao saveznike, suradnike i pomoćnike u tom osjetljivom razdoblju. Informirajte ih o djetetovim navikama hranjenja, uspavljivanja i vašim ritualima koje djetetu ulijevaju sigurnost. Posebno je važno informirati ih o bitnim medicinskim podacima, na primjer alergijama, febrilnim konvulzijama…. Vjerujte procjeni odgojitelja kada vam kaže da izađete iz grupe ili da vaše dijete još nije spremno ostajati cijeli dan.
Kako izgleda proces ili plan adaptacije? Svakom roditelju se već pri upisu savjetuje da ostavi tjedan do dva godišnjeg odmora, kako bi dolazak djeteta u vrtić bio postepen. Moj savjet je, na prilagodbu neka dolazi roditelj koji će se lakše odvajati od djeteta. Ukoliko dijete ima plišanca, dekicu, mazu, dudu, bočicu ili nešto drugo što mu pruža utjehu, ponesite taj “prelazni objekt“ u vrtić. Neka mu bude na dohvat ruke ukoliko treba utjehu. Prvi dan roditelj boravi zajedno s djetetom u grupi, aktivno se uključuje, pomaže svom djetetu da upozna odgojiteljice, prostor, drugu djecu i igračke. Obično je nekoliko djece s roditeljem u jednom terminu, a nekoliko u drugom. Vrijeme boravka kroz prvih par dana je sat vremena. Potom se polako vrijeme produžuje. Drugi dan vam savjetujem, boravite zajedno s djetetom kratko vrijeme, a nakon toga izađete i ostavite dijete samo s odgojiteljicom. Slijedeći dan, vaš boravak u grupi je još kraći, a boravak djeteta bez vas malo duži. Četvrti dan se s djetetom oprostite na ulazu u sobu. Dijete ostaje bez vas prema dogovoru sat vremena ili duže. Ne očekujte da će dijete ostati prvi tjedan cijeli dan. Ponedjeljak vam također ne bih preporučila za ostaviti dijete na cijeli dan. Provelo je vikend s vama, ponedjeljci će još neko vrijeme možda biti bolni za rastanak. Do ovog trena još nisam spomenula suze, bit će ih, ponekad ih ima mnogo. Ponekad ćete morati stisnuti srce i uplakano dijete predati odgojiteljici, ali vjerujte mi, dijete će postepeno prihvaćati odlazak u vrtić i s vremenom se početi veseliti tome.
Kako dijete pripremiti za polazak u vrtić?
- Uskladite stavove o polasku u vrtić unutar obitelji, nema igre dobrog i lošeg roditelja, bake…
- Pokažite djetetu da ste ponosni na njega što je dovoljno veliko da može ići u vrtić. Objesite njegove prve crteže na zid ili hladnjak
- Pokažite djetetu pozitivan stav o vrtiću kao zanimljivom mjestu gdje će se igrati, zabavljati i biti uključeno… Pamtim situaciju kad je jedna mama rekla svom djetetu “Ajde ne plači, ubit će te teta“. Takav stav, poput stava „Jadan ti“ i ili „Jadna ja bez tebe“ nikako ne pomažu djetetu pri odvajanju. Ne plačite pred djetetom, preplašit će se i pomislit da ga vodite na neko strašno mjesto.
- Potičite samostalnost djeteta pri hranjenju, ukoliko još dojite dijete, poželjno je dnevni obrok ukinuti, jer dijete koje je dugo dojeno i uspavljivano na prsima najteže je utješiti i uspavati.
- Uskladite ritam obiteljskog života s vrtićkim ritmom. Nažalost nismo u mogućnosti pratiti ritam svakog pojedinog djeteta.
- Vrijeme odvajanja od pelena, dude, bočice, plišanca, dekice…ostavimo za neko drugo vrijeme, i ovako će djetetu ovaj period biti stesan.
- Budite dosljedni pri dovođenju djeteta u vrtić, izuzev ako je bolesno, ne odustajte iako plače
- Pri dolasku u vrtić, kratko se pomazite s djetetom, poljubite ga, zagrlite, ovisi o vašim ritualima, pozdravite se i otiđite. Dugo pozdravljanje djetetu ne pomaže, produžuje mu bolan rastanak.
- Pridržavajte se svih dogovorenih termina s odgojiteljicama o terminu postupnog dolaska.
- Imajte povjerenja u odgojiteljice, izmjenjujte informacije, dogovarajte se, poštujte ih. Idućih nekoliko godina one će vam biti kao član obitelji. Vjerovali ili ne, na kraju, kada odlaze iz vrtića su to „naša“ djeca.
Reakcije koje možete očekivati:
- Uporan i dugotrajan plač
- Odbijanje hrane
- Buđenje noću
- Često pobolijevanje u početku, pad imuniteta
- Negativan stav prema vrtiću
Suradnja roditelja i odgojiteljica
Polaskom u vrtić odgojiteljice postaju vrlo važne u životu vašeg djeteta. Dijete će se osjećati sigurnije s osobom koju vi poštuje i s njom ste u dobrom odnosu. Dobar odnos podrazumijeva iskren odnos, podršku, prihvaćanje, razmjenu informacija, poštovanje odgojiteljskih i roditeljskih kompetencija i nadasve zajednički cilj, dobrobit vašeg djeteta. Mnogi roditelji osjećaju krivnju što djecu ostavljaju na njegu i brigu nekoj drugoj osobi. Odgojitelj bi takvom roditelju trebao pružiti podršku i podržati ga u nastojanju da se dijete čim prije adaptira na vrtić.
Važno je naglasiti kako vrtić nije samo mjesto gdje će roditelj dovesti dijete i povjeriti ga na brigu drugoj osobi. Vrtić je odgojno obrazovna ustanova i kao takav, prva stepenica na putu akademskog uspjeha vašeg djeteta. Iako se još uvijek umanjuje ozbiljnost poslova odgojitelja pod parolom “Vi se samo igrate“, morate znati da su odgojiteljice kompetentne osobe, kako za planiranje razvojnih zadaća za vaše i drugu djecu, tako i za praćenje razvoja djeteta. Jednom kada se shvati da je vrtić priprema za život, jer „Prve 3 su najvažnije!“, bit će i za roditelje i za dijete znatno lakše prolaženje kroz odrastanje djeteta i poneke probleme koji se možda nađu na tom putu. Vrtić je mjesto u kojem će dijete otkrivati svoje interese i mogućnosti, ali i učiti rješavati neke nesporazume i sukobe bez pomoći roditelja, pod budnim okom odgojiteljica. Vrtić je mjesto na kojem će dijete sklapati prijateljstva, ponekad i za cijeli život, pronalaziti prve ljubavi i nadasve uživati u igri.
Fotografije: pixabay.com
