Popularna znanost
Ekranitis? Digitalni autizam? Koliko su ekrani krivi za to?
Sjećate li se svog djetinjstva? Kakvo je bilo? Kako ste se i čega igrali?
Kada razmišljam o svom djetinjstvu pokušavam dozvati slike prvih uspomena iz tog vremena. Najprisutnije su one s igrom vani, ispred zgrade u kojoj sam živjela. Jurnjave oko zgrade na biciklima, igre u pješčaniku, poderanih štramplica od spuštanja niz tobogan, igre blatom, penjanja po drveću, skrivača… i sreće koju sam tada osjećala, kao što je osjećam i sada, pri samom sjećanju. Nitko nas nije morao paziti, svi smo znali da kad se upale ulična svjetla vrijeme je za krenuti kući. Vremena, kako dolaze tako se i mijenjaju, donose sa sobom uvijek nešto novo i drugačije.
Ubrzani tehnološki razvoj promijenio je sliku djetinjstva današnjeg djeteta. Danas živimo u 21. stoljeću, tehnologija je sveprisutna u našim životima, bez nje bi svakodnevni život bio gotovo nezamisliv. Vrijeme je to u kojem komuniciramo putem Interneta, upoznajemo se, kupujemo, plaćamo, gledamo filmove, slušamo muziku, čitamo, radimo, školujemo se, igramo igrice, pišemo. Svaka prosječna obitelj danas ima barem jedan televizor, mobitel po članu, računalo ili tablet. Djeca su, kao dio te obitelji, neizbježno izložena utjecaju ekrana, no pitanje koje se postavlja je kada i koliko djecu izlagati tom utjecaju. Kako unijeti ravnotežu između korištenja digitalnih medija, ovaj naziv ću koristiti za sve ekrane, i djetetovih razvojnih potreba? Štete li digitalni mediji ili ubrzavaju djetetov razvoj, jedno je od najvažnijih pitanja s kojim se roditelji danas susreću. Pedesetih godina prošlog stoljeća prosječno dijete prvi puta gleda TV sa četiri godine. Američko istraživanje iz 2012. godine pokazalo je da prosječna dob u kojoj se dijete susreće s digitalnom tehnologijom je četiri mjeseca! Tako malo dijete ne može se samo susresti e ekranom, to im omogućuju roditelji stvarajući im time naviku. Definitivno, to je prerano za doživljaj svijeta putem ekrana. Prošećete li gradom, odete li na kavu, u banku, trgovinu ili park, velika je vjerojatnost da ćete vidjeti sasvim malu djecu kako u ruci drže mobitel i posve mirno gledaju u ekran. Fascinirani su živim pokretnim slikama jer najčešće su to crtići. Ako roditelje upitate zašto ih daju djeci, najvjerojatnije ćete dobiti odgovor da su im tako djeca mirna. Crtići doslovce hipnotiziraju djecu i roditelji im pribjegavaju kako bi dovršili neki posao ili imali malo mira za sebe. Ne krivim ih, ali to bi trebala biti iznimka, a ne pravilo. O istim tim ekranima dijete može razviti ovisnost.
“Što više dopamina izlučujemo tijekom konzumiranja ekrana veće su šanse za ovisnošću, jer stalno dobivamo nagradu za ne baš aktivno sudjelovanje. To je ono što se u stvarnom svijetu ne događa. Neće nas nitko nagraditi jer smo savili kažiprst“ kaže mag. rehab.educ. Romano Bolfek iz Kabineta za poticanje dječjeg razvoja Kvačica i dodaje da je opasno kad se stvori rutina. Dopamin se stvara u mozgu kada se osjećamo dobro. Kanadski istraživači proveli su istraživanje na uzorku od gotovo 2500 djece koje je pokazalo kako izlaganje digitalnim medijima negativno utječe na razvoj djeteta. Loše utječe tj. usporava razvoj grube i fine motorike, komunikacijskih i socijalnih vještina kao i sposobnost rješavanja problemskih situacija. No mnogo je važnije naglasiti da duljina trajanja gledanja u ekran utječe na trajanje spavanja djece, kao i na količinu vremena koju roditelji provode sa svojom djecom pričajući im i čitajući. Mozak je dio prirode i on funkcionira po zakonima prirode. Za sve postoje određeni periodi u razvoju djeteta, faze sazrijevanja za sposobnosti koje dijete razvija, ali neće se razviti same od sebe, potrebni su podražaji iz okoline. Ali, pogledajmo što se dešava s razvojem djeteta pod utjecajem digitalnih medija.
MOTORIČKI RAZVOJ
Kada dijete provodi sve više vremena u zatvorenom, zbog pasivnosti pred ekranom, njegov motorički razvoj uglavnom kasni. Razvoj motorike je temelj cjelokupnog razvoja, djecu bi trebalo ne smirivati već što više poticati na kretanje. Djeca bi trebala skakati, trčati, penjati se, vrtjeti se… Djeca uče putem osjetilnih i motoričkih iskustava istražujući u stvarnom prostoru. Manipuliranjem igračkama razvija se gruba i fina motorika. Kretanje dovodi do stvaranja sinapsi u mozgu. Jednadžba je vrlo jednostavna, manje kretanja, manje sinapsi, manje veza kojima je mozak premrežen. Ako sinapse nisu aktivirane na pravi način, ne razvijaju se i propadaju.
RAZVOJ GOVORA I KOMUNIKACIJE
Dijete pred ekranom je pasivno. Kako bi se govor razvijao, potrebno je što više ga prakticirati. Jezik se uči u interakciji s odraslima i s drugom djecom. Tada je dijete uključeno, prepoznaje izraze lica i emocionalna stanja. Što je veća izloženost digitalnim medijima to je jezični razvoj sporiji. Danas je već uobičajeno da trogodišnjaci komuniciraju putem riječi i gesti umjesto punim rečenicama. Osim toga, mnoga istraživanja dokazuju, a mogu potvrditi i iz osobne prakse, da djeca koja provode puno vremena pred ekranima imaju problema s koncentracijom i pažnjom toliko potrebnima za učenje, kao i slabije rezultate u zadacima čitanja.
SOCIO – EMOCIONALNI RAZVOJ
Dijete koje je pretjerano orijentirano na ekran nije u interakciji s vršnjacima i drugim osobama. Ne razvija socijalne vještine potrebne za komunikaciju s vršnjacima. Previše izlaganja medijima kod djeteta sputava maštu i kreativnost kao i motivaciju. Dijete ne uči društvene vještine, što može utjecati i na razinu djetetove empatije. To ga često zna dovoditi do naglih promjena raspoloženja, slabe samokontrole u ponašanju, ispada bijesa, depresije… Djeca uče ono što vide, pa tako djeca koja su često izložena agresivnim sadržajima i sama su agresivnija od vršnjaka.
SPOZNAJNI RAZVOJ
Može se govoriti o sporijem usvajanju općeg, pojmovnog i spoznajnog znanja. Djeca putem ekrana uče mehanički, uče napamet, bez razumijevanja. Sporije razmišljaju, slabije pamte, usporene su logičke funkcije. Roditelji često s ponosom ističu kako je njihovo dijete puno naučilo putem digitalnih medija, ali to je mehaničko znanje koje dijete ne zna primijeniti u praktičnim situacijama.
NEDOSTATAK SNA – ZNAK ZA UZBUNU
Svi znamo da se djeca do zadnjeg trenutka i do zadnjeg atoma snage bore protiv odlaska na spavanje, kao što isto tako znamo koliko je san potreban za njihov zdrav rast i razvoj. Spremiti djecu na spavanje je posao koji zahtijeva dosljednost i trud roditelja. Dok spavaju, u mozgu djece se odvijaju čudesni procesi koji podržavaju rast, zdravlje, pamćenje i kognitivni razvoj. Informacije se pohranjuju u dugoročno pamćenje, oslobađa se hormon rasta, krv opskrbljuje mišiće kisikom i hranjivim tvarima kako bi se obnovila energija i regenerirala tkiva te se obnovio živčani sustav. Previše pohranjenih informacija putem vidnog podražaja negdje se mora pohraniti i preraditi. To se uglavnom dešava tijekom sna i loše utječe na spavanje djece. Ukoliko djeca ne spavaju dovoljno, postaju razdražljiva i imaju problema s kontrolom emocija. Barem dva sata prije odlaska na počinak, dijete ne bi trebalo konzumirati nikakve digitalne medije.
EKRANITIS
Ekranitis je kovanica novijeg doba, a povezuju je i uz termin digitalni autizam. Označava negativne utjecaje ekrana na mozak. Prvi su taj termin počeli koristiti Francuzi za djecu odgojenu gledanjem u zaslone ekrana. Samim time nisu navikli promatrati ljude, pa tako niti naučili kako se ponašati uživo. Jedan od prvih znakova je zagledanost u ekran i neodgovaranje na poziv roditelja ili osoba u okolini. Djeca odbijaju prekinuti gledanje, reagiraju izuzetno agresivno i s velikim bijesom reagiraju na svako odvajanje od ekrana. Dr. Ranko Rajović upozorava da “Ekrani ne smiju postati nova igrališta“. Roditelji se suočavaju sa velikim izazovom kako sačuvati djecu. Djeca do tri godine nikako ne bi smjela gledati nikakve ekrane, od tri do pet godina do 60 minuta primjerenog sadržaja, od pet do dvanaest godina sat do dva nenasilnog sadržaja primjerenog uzrastu. Ne brinite, nisam toliko naivna da pomislim da će se roditelji držati ovih preporuka. Svjesna sam činjenice da će tehnologija biti sve prisutnija u životu ljudi. Zbog toga je od velike važnosti naučiti dozirati i usmjeravati njezinu uporabu. Dogovorite s djecom vrijeme bez tehnologije, a naročito pred spavanje. Birajte koji su to sadržaji koje ćete dozvoliti djetetu, najbolje je da budu edukativni. Pokažite djeci svojim primjerom, kad vas netko zove dok pričate s djetetom, nemojte se javiti. Dozvolite si ponekad biti nedostupni. Djeca najbolje uče oponašajući, ako ste vi ovisnik o digitalnim medijima, velika je vjerojatnost da će i vaše dijete to biti. Dozvolite djeci da im bude dosadno. Iz dosade se rađa kreativnost. Važno je promijeniti društveni stav da djeca neprestano trebaju biti animirana. Stalnom izmjenom aktivnosti stvaramo djecu hiperaktivnom. Štetne posljedice izloženosti digitalnim medijima možemo umanjiti. Uvedite više tjelesne aktivnosti i više izlazaka u šetnje prirodom. Počnite planinariti s djecom. Postavite granice, odredite pravila, dogovorite se što se i kada gleda. Usadite djeci kritičnost prema konzumiranju digitalnih medija.
I ne, nećemo od djece tražiti da razbiju sve ekrane i vrate se životu u špilji. Vrijeme mog ili vašeg djetinjstva je prošlo. Sada živimo u ovom, modernom svijetu i moramo se prilagoditi životu s novim pravilima. Ono što je važno je da mi zadržimo kontrolu nad našim uređajima umjesto da oni kontroliraju nas.
Fotografije pixaby,com
