Klimatske promjene

Teraformiranje Zemlje

12.05.2022.

autor: Nebojša Subanović

mjesto radnje: Zemlja

Klimatske se promjene danas smatraju egzistencijalnom prijetnjom našeg doba. Lagani porast prosječne zemaljske temperature zadnjih nekoliko desetljeća je činjenica. Na žalost, vremena za utvrđivanje o čemu se točno radi – anomaliji ili promjeni globalne planetarne klime, više nema. Problem ne nastaje kada ste ostali bez goriva u vašem autu nego kada niste stali na zadnjoj benzinskoj pumpi, a što se tiče klime, mi sada prolazimo kraj zadnje.

Klima nekog kraja ne ovisi samo o njegovoj geografskoj širini nego i o njegovu pokrovu, a pokrov pak, o klimi. Drugim riječima, interakcija klime i pokrova je vrlo snažna. Promjena jednog neminovno izaziva promjenu onog drugog i obrnuto. Koliko je ljudska vrsta, promjenom zemljinog pokrova, sposobna utjecati na klimu?

Ovo nije prvi puta da je civilizacija došla u sukob s odstupanjima u prirodi!

                          

Maje

Majanska piramida. Foto pixabay.com

Jukatanska kultura Maja s razvijenom monumentalnom arhitekturom i sofisticiranim poznavanjem matematike i astronomije, svojim je nekontroliranim razvojem i promjenom pokrova tla dovela do klimatskih promjena koje su u konačnici dovele i do njene propasti. Paleoklimatologija je utvrdila da su Maje preživjele pet suša, ali šesta i sedma su bile kobne. Modernim znanstvenim metodama i tehnologijama je utvrđeno da je svijet Maja bio vrlo gusto naseljen, možda čak i pregusto.

 - Imali su ogromnu populaciju, veliku urbaniziranu populaciju i napravili su temeljne promjene u krajoliku,  tvrdi profesorica Billie L. Turner II sa Sveučilišta Arizona. Kako bi podržale farme i gradove od 60.000 do 100.000 stanovnika, objašnjava, Maje su sjekle šume i sve više manipulirale močvarama, crpeći vodu u rezervoare i širile poljoprivredu na nizinska močvarna područja. Ovi potezi su trošili vodu koja se nije mogla nadoknaditi tijekom sušnih razdoblja. Maje su također svojim opsežnim krčenjem šuma nenamjerno učinile vlastitu poljoprivredu manje produktivnom. Uklanjanjem stabala, objašnjava Turner, zaustavljen je ciklus kojim krošnje hvataju i vraćaju prirodni hranjivi fosfor u tlo, a bez sjene što ju stvaraju krošnje, tlo se počelo jače zagrijavati.

-Maje su posjekle toliko te vegetacije i promijenile je na toliko načina da su pojačavale suhoću koja je već bila prisutna”, kaže Turner. Između 850. i 1000. godine civilizacija Maja propada i nestaje a ljudi napuštaju Yucatan čije unutrašnje visoravni su i dalje slabo naseljene.

 

Dust Bowl

Dust Bowl ili kako u dva koraka pretvoriti stepu u pustinju. Foto pixabay.com

Početkom 1920.-tih na području dijela Velike ravnice Sjedinjenih Država koji se proteže preko jugoistočnog Colorada, jugozapadnog Kansasa, Teksasa i Oklahome i sjeveroistočnog Novog Meksika počinje intenzivan razvoj poljoprivrede pretvaranjem beskrajnih pašnjaka u oranice. Promjena pokrova dovodi do pojačanog isušivanja tla, a time i njegovog jačeg zagrijavanja te, posljedično i zagrijavanja zraka iznad tog područja. Tijekom desetak godina klima tog kraja se drastično mijenja te prelazi iz stepske u pravu pustinjsku. Pustinjske oluje, tipične za Saharu, sada postaju redovita pojava! Prosječna količina oborina je i prije poljoprivrednog buma bila relativno mala, tek petstotinjak milimetara godišnje, ali početkom tridesetih godina prošlog stoljeća počinju posve izostajati. Jaki proljetni vjetrovi odnose izloženi gornji sloj tla jer više nema korijenja trave koja bi ga zadržala. Današnje studije procjenjuju da je između 1934. i 1935., najtežeg razdoblja suše, sa 100 milijuna hektara Velike ravnice izgubljeno oko 1,2 milijarde tona tla. Do 1936. mnoge farme propadaju, a stanovništvo iseljava. Prestanak intenzivne poljoprivrede u idućih desetak godina omogućuje oporavak područja.

 

Aralsko jezero  

Aralski brodovi na vječnom vezu. Foto Adobe Stock

Aralsko jezero (na kazahstanskom: Арал теңізі, na uzbekistanskom: Orol dengizi, Орол денгизи, na karakalpačkom: Aral ten'izi, Арал теңизи, na ruskom: Аральское море) se nalazi u središnjoj Aziji, između Kazahstana na sjeveru i Karakalpakstana, regiji Uzbekistana, na jugu. Grubo prevedeno na hrvatski jezik znači „More otoka“ zbog više od 1500 postojanih otoka koji izviruju iz vode. Barem su nekada izvirivali.

Aralsko jezero nekada i sada. Foto NASA

Nekada četvrto po veličini svjetsko kopneno jezero s površinom od 68.000 km2 1960. godine, 2004. ima tek 17.160 km2! Do 2007. godine jezero se smanjilo na 10% izvorne veličine tako da se pretvorilo u tri manja, odvojena jezera, od kojih su dva prezasićena solju da bi u njima živjele ribe. Uz nekad obećavajuću ribolovnu industriju koja je ubrzo propala, propali su i mnogi gradovi i sela koja su bila na prijašnjoj granici jezera. Današnje područje oko jezera prepuno je tzv. „Groblja brodova“. Prekomjerno isušivanje također je utjecalo i na ekonomiju ostavljajući iza sebe nezaposlenost i glad mjesnog stanovništva. Naleti vjetra ispunjeni solju koja je bila unutar jezera šteti zemlji u okolini čime je onemogućen razvoj bilo kakvog oblika biljnog pokrova – dovelo je do neplodnosti zemlje. Ono također šteti zdravlju mjesnog stanovništva i pridonosi razvoju mnogih bolesti. Isušivanje jezera je nepovratno utjecalo na klimatske promjene pri čemu su ljeta vruća i suša, a zime hladnije i duže.

Godine 1918. ruska je vlada odlučila preusmjeriti dvije rijeke, koje napajaju Aralsko jezero, Amu Darju na jugu i Sir Darju na sjeveru, na područje pustinje, kako bi u tom području uzgajali rižu, lubenice, žitarice i pamuk. To je bio dio sovjetskog plana da pamuk, zvan bijelo zlato, postane najveći izvozni proizvod. To se na kraju obistinilo i danas je Uzbekistan najveći izvoznik pamuka.

Isušivanje jezera se u svjetskim razmjerima opisuje ekološkom katastrofom. Veliki je trud uložen u Kazahstanu da bi se zaustavilo isušivanje preostalog sjevernog dijela jezera, danas zvanim Mali Aral. Projekt brane iz 2005. godine je uspješno povisio razinu vode jezera za dva metra. Salinitet se smanjio, pronađene su ribe u većem broju, a također je na nekim mjestima moguć i ribolov. Spašavanje većeg jezera, Velikog Arala, u sjevernom dijelu, je upitno.

 

Amazonska kišna šuma

Uništavanje Amazonske kišne šume. Foto  NC State University 

Amazonska kišna šuma stara je deset miliona godina. Trenutno u njoj živi 390 milijardi stabala i u kombinaciji s golemim riječnim bazenom predstavlja nenadmašno gnijezdo biološke raznolikosti. Od plavih morfo leptira do carskih tamarina i ružičastih riječnih dupina, biolozi svaki drugi dan pronalaze novu vrstu. Prvi se ljudi tu naseljavaju prije nekih 13.000 godina, a njihova je populacija povremeno dosezala i do deset miliona!

Europska kolonizacija Amerike od 1492. dovela je do širenja plantaža naseljenika diljem Novog svijeta, donijevši krčenje šuma u velikim razmjerima za poljoprivredno zemljište, drva za ogrjev i kuće. Početkom 20. stoljeća svijet je izgubio drveće koje bi barem jednom prekrilo amazonsku kišnu šumu, ali je njena kišna šuma ostala uglavnom netaknuta, a tijekom dvadesetog stoljeća svijet gubi više šume nego u cijeloj prijašnjoj povijesti! Prijetnja se nadvila i nad samu Amazonu!

Godine 1964. brazilska je vojna diktatura preuzela vlast i proglasila "praznu" džunglu sigurnosnim rizikom. Nastavilo se stvaranjem Nacionalnog instituta za kolonizaciju i agrarnu reformu (INCRA) kako bi se osvojilo šumu i učinilo ju poljoprivrednim uporištem. Početkom 1970-ih, vlada je puštala televizijske reklame za novu meku jeftine zemlje — i slobode. S vremenom stiže struja i telefon, a jaguari koji prijete stoci nestaju iz krajolika. Kada se infrastruktura uspostavi, bogati tajkuni otkupljuju zemlju za izgradnju stočarskih rančeva ili golemih polja soje. Jednom u pokretu, ekspanzija je neumoljiva. U Brazilu — jednoj od devet zemalja u bazenu Amazone — posječeno je područje veće od Teksasa.

Budući da je već izgubljeno čak 17% amazonske kišne šume, znanstvenici vjeruju da će prijelomna točka biti dostignuta na 20% do 25% krčenja šuma čak i ako se klimatske promjene ukrote. Ako, kako se predviđa, globalne temperature porastu za 4°C, veći dio središnje, istočne i južne Amazone zasigurno će postati neplodno šipražje. Ako se stvari nastave kao sada, Amazona možda uopće neće postojati u roku od nekoliko generacija, sa strašnim posljedicama za sav život na zemlji.

 

Umjesto zaključka

Ljudska je vrsta, koliko nam je do sada poznato, najučinkovitija u promjeni zemljina pokrova, u oblikovanju njene površine. Slučaj naroda Maja dokazuje kako za takvo nešto nije nužna moćna tehnologija, nju lako zamjeni velika količina ljudi. Da li su Maje prvi koji su platili glavom posljedice klimatskih promjena koje su, izgleda, sami prouzročili? Najnovija snimanja Amazonske kišne šume lidarom (https://hr.wikipedia.org/wiki/Lidar) pokazuju kako je ona u jednom periodu bila vrlo gusto naseljena s organiziranim urbanim strukturama, gradovima od više stotina tisuća stanovnika. Da li je i ta civilizacija, pretvaranjem Amazone u urbana i poljoprivredna područja, izazvala klimatske promjene koje su je na kraju i uništile?

Što čeka našu civilizaciju? Klimatske promjene što ih uzrokujemo promjenom pokrova za sada su lokalnog karaktera. Barem u onom nekom drastičnom smislu. Globalna je promjena, možda mala i trenutno ne toliko dramatična, ali utoliko i opasnija. Na nagle i dramatične promjene reagiramo odmah. Spore i blage promiču kraj nas, a kada posljedice postanu vidljive i opipljive, obično je već kasno.

Foto  pixabay.com

Najčitaniji u ovoj kategoriji

Vjetroelektrane i klima
14.11.2021.
Kada su se pojavile prve vjetroelektrane, svijet je preplavilo oduševljenje: konačno imamo čist, zeleni izvor energij...
Velika izumiranja
14.02.2022.
Povremeno Zemlju posjeti neki od jahača apokalipse, pravih jahača prema kojima su oni biblijski pravi amateri jer ovi ...
Najstrašnija suša u novijoj povijesti SAD-a
31.08.2021.
Suša koja je tridesetih godina 20. stoljeća pogodila dijelove Kanzasa, Kolorada, Oklahome i Teksasa
2020. među 3 najtoplije godine od kada postoje mjerenja
11.12.2021.
Godina koju je obilježila pandemija korona virusa, a u našoj zemlji i razorni potresi, i u kontekstu vremena bila je t...
Oluja Eunice poharala zapad Europe
19.02.2022.
Najmanje devetero mrtvih, vjetar rušio drveće i odnosio krovove s kuća, a blizu belgijske obale na vjetrenjače otpu...

Najčitaniji drugih kategorija

Tri marčane bure
26.02.2022.
Jesu li tri marčane bure bure mit ili stvarnost? Analiza meteoroloških podataka je dala jasan i nedvosmislen odgovor!
Pustinja Atacama
02.09.2021.
Najsuše mjesto na Zemlji s predjelima u kojima 400 godina nije pala kap kiše
Rujan
31.08.2021.
Na početku smo klimatološke jeseni, saznajte kakve vremenske prilike karakteriziraju mjesec rujan
Volite li kišu?
30.09.2021.
U zapadnoj civilizaciji na nju gledamo uglavnom s neodobravanjem, no u mnogim dijelovima svijeta predstavlja radost i u...
Listopad
01.10.2021.
Mjesec u kom temperature zraka počinju padati ispod srednjih godišnjih vrijednosti