Ubrzana urbanizacija posljednjih desetljeća u potpunosti je promijenila sliku okoliša u kojem današnja djeca žive, igraju se i odrastaju. Ekološka kriza suvremenog svijeta otvara brojna pitanja, a najvažnije od njih je kako odgojiti generacije koje stasaju, a koje će se prema vlastitom okruženju odnositi obazrivo i odgovorno. Priroda postaje izdvojena iz života djeteta, a sigurna sam da samo neposredan i osobni dodir s ljepotom i raznolikošću prirode priprema dijete kako bi jednog dana postalo odgovoran građanin svjestan svoje važnosti i odgovornosti.
Šume, livade, pašnjake, planine i potoke, koji još postoje samo u našim romantičnim uspomenama iz vlastitog djetinjstva, ubrzo će u potpunosti zamijeniti igraonice shoping centara ili u nešto boljoj varijanti sportske igraonice. Sve je manje djece koja će se sjećati i prepričavati vlastitoj djeci uspomene i vlastita iskustva stečena na planinarenju, penjanju po drveću, trčeći po "kvrgavim" livadama, ili nekad sveprisutnom roštiljanju u prirodi. Dijete današnjeg vremena raste otuđeno od prirodnog okoliša. Za sve kojima nije poznato koliko je dodir s prirodom važan za razvoj djeteta, sve češće se u literaturi govori o "Nature deficit disorder" ili nedostatku doticaja s prirodom. Richard Louv govoreći u svojoj knjizi “Posljednje dijete u šumi” o denaturiranom djetetu, misli upravo na današnju djecu koja odrastaju na sterilnim dizajniranim i uglavnom jednoobraznim igralištima, djeci koja se penju po umjetnim stijenama, ne znajući da se moglo penjati po drveću koje je nekad raslo u svim parkovima i dvorištima. Takva jednoobrazna igrališta ostavljaju malo prostora za djetetovu prirodnu radoznalost, sklonost istraživanju i otkrivanju, a ponajmanje za kreativnost i maštu.
Informatizacija koja je promijenila sliku suvremenog svijeta i globalno ga povezala, djecu sve više izolira, "uvlači" u zatvorene prostore, a "ukopčanost” na elektroniku nužno mijenja kvalitetu djetetovog života". Ti pretjerani podražaji (overstimulation) kakvima je današnje dijete svakodnevno izloženo zasigurno su u svezi s povećanim brojem problema, poput nedostatka pažnje i koncentracije, kao i s pretilošću, sve prisutnijima u životu djeteta.
Nepovezanost prirode i djeteta sve je veća, stoga je nužno stalno i sustavno povezivati djecu s prirodom i svijetom koji je izvan kućnih vrata, dvorišta vrtića i škola. Dijete koje uspije razviti povezanost s prirodom u ranoj dječjoj dobi, vrlo je vjerojatno da će razviti i odgovornost prema onome što ga u neposrednoj okolini okružuje. Svi mi dio smo te prirode i naša je obaveza, ne da iskazujemo svoju moć nad njom, već svoju ljubav jer Zemlja je naš veliki vrt, naše veliko dvorište, naše nasljeđe i "obiteljsko srebro" koje smo dužni ostaviti našoj djeci barem u stanju kakvo smo mi naslijedili od naših roditelja.
Izvor svih fotografija: pixabay.com